Raymond Royal Rife (1888. - 1971.) je bio genijalan znanstvenik koji je najznačajnije
dijelove svoje karijere proveo u prvoj polovini 20 st.. Razlog što većina
koji ovo
čitaju
nikad nije čula za njega leži u činjenici da je profil njegovih istraživanja
i pronalazaka bio krajnje nepodoban za težnje farmaceutske industrije. Pronaći
način liječenja koji je izvediv po trošku koji odgovara cijeni jedinog
potrebnog resursa, tj. električne struje, te za kojeg je aparatura jeftina
i lako dostupna gotovo svakom, predstavljao je ozbiljan udarac tada još
mladoj i brzo rastućoj farmaceutskoj industriji.
Pionir
na području "bioelektrične" medicine, Rife je zaslužan za cijeli niz
izuma koji se danas koriste u optici, elektronici, biokemiji i drugim
granama znanosti. Vlasnik je cijelog niza nagrada i doktorata. Zbog
širokog spektra znanja koji je imao i velike multidisciplinarnosti brzo
je izašao iz okvira tadašnjih uskih razmišljanja medicinske struke koja
je, nažalost, uvelike prisutna još i danas. Veliku većinu tehnologije
potrebnu za njegova istraživanja on je jednostavno izradio sam. Neki od
njih su i danas u širokoj primjeni. Naprimjer, u modernoj
mikrobiologiji gotovo neizostavni mirkodisektor i mikromanipulator kao
i UV mikroskop su njegovi izumi koje je koristio za jedan dio svojih
istraživanja u vrijeme dok njegovi kolege nisu imali ni koncept čemu to
konkretno služi. Zasigurno, jedno od njegovih najvećih dostignuća je
prvi mikroskop specijaliziran za promatranje virusa te Univerzalni
Mikroskop - za to vrijeme začuđujući primjerak tehnologije s preko 6000
dijelova i povećanjem od 60 000 puta. Donedavno je to bio jedini
mikroskop sposoban za promatranje živih virusa. Razlog tome je što
moderni mikroskopi prvo ubiju sve što je u uzorku ostavljajući ostatke
koje operator promatra umjesto živog sustava. Kod virusa je takav način
vrlo manjkav zbog vrlo velike dinamičnosti kojom su sposobni
promijeniti svoju ulogu u tkivu. Rife je u svojim istraživanjima došao
do zaključka da svaki mikroorganizam ima svoj specifični spektroskopski
tj. "eneretski" potpis. Zakretanjem kvarcne prizme fokusirao je
svjetlost do valne duljine gdje bi se pojedini mikroorganizam mogao
proučavati. U trenutku kad bi inače došlo do rezonancije pri vidljivoj
svjetlosti, nevidljivi bi mikroorganizmi postali vidljivi. Velika
većina organizama koje je gledao s tim mikroskopom bila je vidljiva
samo u UV spektru. Rife je prevladao taj problem koristeći dvije
različite frekvencije u UV dijelu spektra od kojih su obje rezonirale s
karakterističnim "potpisom" mikroba. Te dva vala bi interferirala i kao
rezultat interferencije dobivao se val u vidljivom dijelu spektra. Na
taj je način Rife bio prvi čovjek koji je uspio promatrati ponašanje
živih mikroorganizama u tkivu, fenomen kojeg je nemoguće izvesti
elektronskom mikroskopijom. Zanimljivo je da su neke zasluge za ta
istraživanja u kasnijim godinama preuzeli drugi ljudi. Konkretno, Virginia Livingstone je preuzela zasluge 1948.-e za identifikaciju mikrorganizma koji
uzrokuje rak kod ljudi. Tu istu stvar je Rife napravio još 1920.-e što
je i sama imala prilike vidjeti budući da je veliki dio razdoblja od
1930.-tih do 1948. provela u posjetama Rifeovom laboratoriju, baš kao i
mnogi njeni suvremenici. Međutim, to joj nije smetalo da Rife-a ni ne
spomene u svojim radovima. Mnogi tadašnji znansvenici koji su posjetili
Rifea te vidjeli i proučili njegov rad ipak su stali iza njega. Rife je
radio i surađivao s najeminentnijim znansvenicima i liječnicima tog
razdoblja.
Rife se nije previše obazirao na te priče i nastavio je svoj rad. Nakon šta je uspio
snimiti viruse, pokazati njihov životni ciklus i ponašanje u tkivu, upotrijebio
je isti način pomoću kojeg ih je učinio vidljivima da ih uništi. To je izveo
pojačavujući intezitet frekvencije koja je dovodila do rezonancije do mjere
kada bi ugrozio strukturalni integritet mikroorganizma. Dotičnu frekvenciju
i intezitet je zvao skraćeno "MOR" ("mortal oscillatory rate"). Zamijetio
je da MOR nema nikakvog utjecaja na okolno tkivo. Postoji bezbroj frekvencija
i svaka vrsta ima svoje karakteristične. Mogućnosti takvog tretmana su
gotovo beskonačne. U mnogo godina istraživanja Rife je otkrio frekvencije
karakteristične za uzročnike mnogih bolesti. 1934.g. na University of Southern
California provedeno je istraživanje u kojem su doktori i patolozi, imenovani
u posebnu komisiju, odabrali i za eksperiment pripremili grupu oboljelih
od raka u terminalnoj fazi. Njihov zadatak je bio da ih pregledaju ako
budu još živi nakon 90 dana. Nakon 90 dana tretmana, komisija je zaključila
da je nakon tih 90 dana 86.5% pacijenata posve zdravo. Nakon toga, terapija
je dodatno prilagođena te je i ostalih 13.5% pacijenata posve izliječeno
u nekoliko sljedećih tjedana. Dakle, uspješnost terapije je bila 100%!
Nakon tog uspjeha, priređen je banket za Rifea na kojem su bili prisutni svi vodeći
medicinari SAD-a. Banket je bio priređen pod imenom "The End To
All Diseases". To je bilo 1931.-e u studenom. Te su godine svi ti ljudi poricali
da su se ikad sreli s Rifeom!!! Neki od njih su se naglo preselili u Južnu
Ameriku zamjetno bogatiji.
Slijed događaja je bio slijedeći. Morris Fishbein, glavni čovjek i možemo reći
vlasnik American Medical Association-a je poslao odvjetnika Harry Hoxsey-u,
čovjeka koji je rutinski liječio rak pomoću lijeka na biljnom principu.
Ponuda je bila sljedeća. Fiscbein bi kupio patent od Hoxsey-a nakon
čega Hoxsey ne bi imao ni centa profita devet godina. Tada, ukoliko bi
se uspostavilo da lijek radi, Hoxsey bi dobivao "čak" 10% profita.
Nakon što je to potonji odbio, Fishbein je sredio da ga u roku od
godinu i pol dana uhapse 125 puta na ime navodnog rada na polju
medicine bez dozvole. Sud je svaki put odbacio optužbe, međutim, Hoxsey
je doveden do ludila. Odvjetnika je poslao i Rife-u! Rife ga je također
odbio.Nakon toga su počeli nestajati filmovi i rezultati istraživanja
iz laboratorija. Tada je "naglo" buknula vatra u basnoslovno skupom
laboratoriju koji je trebao staviti "točku na i" istraživanju i
konačnoj potvrdi Reifeove terapije. Također, kod Rifea je netko
vandalizirao laboratorij uništivši taj i danas neprojecjenjivi
laboratorij, u to vrijeme gotovo jedini takav u svijetu. Konačni udarac
dolazi kad policija ilegalno konfiscira kompletan materijal prikupljen
kroz cijelu Rifeovu karijeru. Komercijalna primjena je prestala 1939.-e
kada je tužena jedina tvornica u SAD-u koja je proizvodila Rifeove
generatore. Tužba je odbačena kao posve neosnovana ali cijeli zakonski
proces protiv farmaceutske industrije je uzeo toliko novaca da je firma
bankrotirala i morala biti zatvorena. U tom trenutku, to je značio
prestanak svake aktivnosti u tom smjeru.
Na
sreću, i nakon njegove smrti par informiranih ljudi je rekonstruiralo
većinu te tehnologije. Sve je više informacija, knjiga i konkretnih
instrumenata koji djeluju, mada je Rife veliku količinu informacija
ponio sa sobom u grob. Danas ima mnogo izvedbi Rifeovih generatora. Od
skupih do jeftinijih, boljih ili lošijih. Rife je pretežno koristio
izvedbe s pobuđenim plinovima u vakumskoj cijevi, međutim, današnje
novije izvedbe se pretežito baziraju na elektrodama koje se drže u ruci
ili na neki drugi način pričvršćuju na tijelo te se na taj način
apliciraju rezonantne frekvencije ili njihove harmonike na tijelo.
Također se uz terapiju preporučuje često ispiranje hladnom vodom.
Međutim, sami detalji oko terapije su van opsega ovog teksta. U novije
vrijeme se pojavila i nova generacija uređaja koja koristi frekvencije
(uobičajeno električne impulse na oko 15 Hz) i struju za borbu protiv
parazita i sličnih nametnika. Obično ih nazivaju zapperi.
Za sve koje zanima više o Rifeu preporučujem izvrstan site s velikim brojem
informacija.