Koloidno zlato

  Koloidno zlato kao i srebro također ima dugačku povijest. Još u drevnim vremenima nazivali su ga eliksirom života. Još prije 5000 godina stari Egipćani su uzimali zlato za fizičku, emocionalnu i mentalnu dobrobit. Vjerovali su da im zlato može podići frekvencije na svim razinama. Aleksandrijski alkemičari su dobili tekuće zlato, pripravak kojeg su redovito uzimali faraoni vjerujući da zlato predstavlja savršenstvo materije koje će im omogućiti mladost, zdravlje i sreću. Arheolozi su u Egiptu našli i zapanjujuće primjere upotrebe zlata u tadašnjoj stomatologiji. Stari Rimljani koristili su ga i u vrlo praktične svrhe, naime, njime su bojali posuđe u jarko crvenu boju. Paracelzus je tvrdio da je stvorio otopinu koju je zvao Aurum Potabile. Njegov rad je inspirirao Michaela Faradaya koji je prvi pripremio uzorak čistog koloidnog zlata kojeg je nazvao "aktivirano zlato". Upotrebljavao je fosfor kako bi reducirao zlatni klorid. Također, Faraday je prvi koji je shvatio da je boja tog koloida posljedica veličine čestica. U 19. st. John Herschel je izmislio fotografski postupak gdje je koristio koloidno zlato da bi snimio slike na papir. Robert Koch je 1890.g. otkrio da supstance na bazi zlata liječe tuberkolozu (Tubercle Bacillus ne može preživjeti u prisutnosti zlata) te je za to istraživanje dobio i Nobelovu nagradu. U Americi u 19. stoljeću koloidno zlato je bilo korišteno i kao sredstvo za liječenje alkoholizma. Sličnu svrhu kod svih vrsti ovisnosti koloidno zlato ima i danas. Moderna istraživanja dolaze do primjene nanočestica zlata kao korisnog agensa u biokemiji, elektronici i općenito nanotehnologiji.

  Danas, posljedice uzimanja koloidnog srebra možemo podijeliti na striktno tjelesne i emocionalne te mentalne. Naravno, razlika između materijalnog, emocionalnog i mentalnog leži prvenstveno u načinu gledanja na stvari, dakle, više- manje ću tu terminologiju koristiti za potrebe ovog teksta kao neku grubu podjelu.

  Sa stanovišta fizičkog zdravlja tijela, koloidnom zlatu se pridaju zasluge kod tretiranja razno raznih tumora, opekotina, živčanih bolesti, hormonske i nervne neuravnoteženosti te stimuliranja imunološkog sustava. Dosta ljudi koji ga koriste kombinaraju ga s koloidnim srebrom. Neki ga istraživači smatraju najboljim sredstvom za tretiranje petilosti.

  Međutim, zanimljivije su tvrdnje o djelovanju na ljudsku psihu i mentalnu spremnost. Postoje pilot studije koje su pokazale da koloidno zlato podiže rezultate na testu inteligencije u odnosu na period prije konzumacije za 20%. Također djeluje na kompletno psihofizičko stanje čovjeka. Kao posljedicu toga imamo rješavanje ovisnosti te dobijamo jasniju sliku sebe i drugih. Već sam spominjao njegovu upotrebu kao navodnog eliksira mladosti. Doduše, njegova mogućnost da ojača i "oživi" rad žlijezda s unutarnjim izlučivanjem je poznata i "mainstream" medicini.

  Pitanje je kako u kućnim uvjetima dobiti koloidno zlato. Ni izbliza lako kao srebro, ali ipak nije nemoguće. Najlakša metoda za dobivanje koloidnog zlata je preko kompleksa s citratom koju je sredinom prošlog stoljeća uveo Turkevitch sa suradnicima a dvadesetak godina kasnije usavršio Frens.

Dakle, postupak ide ovako....

1. Nabavite HAuCl₄ . Uzmite 5.0×10⁻⁶ mola dotičnog spoja i otopite ga u 19 ml deionizirane vode. Otopina je žućkasta.
2. Grijte dok ne zavrije.
3. Dodajte 1 ml 0.5% natrijevog citrata. Za to vrijeme miješajte snažno otopinu. Morate miješati Ukupno 30 minuta.
4. Boja se mijenja od žučkaste do prozirne, sive, ljubičaste i na kraju crvene.
5. Nadopunite otopinu do 20 ml.
   
   
   
   
   Ovim ćete postupkom dobiti sferične čestice zlata okružene i stabilizirane citratnim ionima. Ovisno o koncetraciji citrata moći ćete regulirati veličinu čestica. Što je više citrata to će veću površinu moći stabilizirati pa će i čestice biti manje. Obrnuto je kod manjih koncetracija gdje će čestice zlata biti veće. Postoje naravno i drugi načini dobivanja koloidnog zlata. Neki se baziraju na HVAC metodama gdje je prisutno samo zlato. Uprkos gornjem opisu dobivanja zlatnog koloida treba imati na umu da je on stabiliziran u otopini citratom te ako netko želi raditi doma koloidno zlato preporučujem informiranje i oko HVAC metode koju ovdje zasad neću pobliže opisati.

  Dakle, osim kemikalija, trebate magnetnu mješalicu s grijanjem i pipete za određivanje volumena. Naravno, trebate biti veoma oprezni prilikom rada s kemikalijama i precizni u izvedbi postupka. Priču o koloidnom zlatu završavam najranije ikada zabilježenim receptom o proizvodnji zlatnih pripravaka. Dao ga je Mojsije osobno i zapisan je u Starom Zavjetu.

Stari Zavjet, Knjiga Izlaska 32, 19-i i 20-i redak.

¹⁹Čim se približi taboru te opazi (zlatno op.a) tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda.
²⁰Pograbi (zlatno op.a) tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.

Koloidno zlato nije isto šta i ORME zlato (monoatomno zlato)!!!

Koloidni bakar

  Bakar je treći po zastupljenosti metal u ljudskom tijelu. Ima ulogu u formiranju crvenih krvnih stanica, metabolizmu bjelančevina i RNA, ključan je za metabolizam i enzimsku aktivnost. Također je ključan kod formiranja kosti, hemoglobina i s cinkom sudjeluje u formiranju elastina uz pomoć vitamina C. Ključan je i u antioksidativnim procesima u tijelu. Njegovo dodatno uzimanje se prakticira i kod pigmentacije kože i kose (protiv sijedih lasi). Također mu se pridaju i gotovo magična svojstva kad je riječ o pomlađivanju organizma. U tom smislu ljudi ga obično koriste za tretman bora i kože općenito. Cijeli niz djelovanja kod parazita, poboljšanje imunološkog odgovora i sličnih stvari je sličan kao i kod srebra. U zadnje vrijeme javljaju se teze da jedan od faktora koji uzrokuje osteoporozu je i manjak bakra u organizmu.

  Tradicionalna primjena uzimanja bakra također dugo traje, obično kao namjensko nošenje bakrenih ogrlica i bakrenih narukvica u terapeutske svrhe. Za razliku od srebra i zlata, bakar puno lakše difundira pod kožu u kontaktu s tijelom te je stoga moguće uzimati bakar u određenim količinama i na taj način. Neki pripravci bakra se koriste u svrhu postizanja većih umnih sposobnosti. Obično se bakar zadrži pod ustima te na taj način ulazi u krvotok i utječe na sinapse. Bakar se koristi i u striktno kozmetičke svrhe. Legenda datira kozmetičku upotrebu u biblijska vremena kralja Solomona.

Koncetracija u kojoj se uzima bakar je slična kao i kod srebra. Dakle, otprilike 3 ppm-a. Dozvoljena toksična količina bakra u pitkoj vodi je otprilike na 1.5 - 2.0 mg/L. Međutim, tu se ponovo radi o bakru iz raznih spojeva.

  Bakar se može dobiti na sličan način kao srebro. Svi metali koji se mogu pomoću elektrolize nanositi u tankim slojevima na druge metale mogu se pomoću elektrolize u destiliranoj vodi dobiti na način na koji dobijamo srebro. Tu su izuzetak zlato i platina. U krajnjoj liniji, postupak dobivanja koloidnog srebra pa tako i koloidnog bakra je samo jako loše izveden način "posrebrnjivanja".